Stvorene smo za nebo
Izdavač: Salesiana
Broj stranica: 207
Kad sam čula priče o ovoj divnoj ženi, supruzi i majci četvoro male curice, koja se razboljela od raka i tu svoju bolest prihvatila kao najveći blagoslov, bila sam zbunjena. I sama sam u obitelji prošla dvije smrti uzrokovane opakom bolešću i u trenucima kad se događala ta borba i u trenucima kad sam izgubila oca i brata, nikako to nisam mogla shvatiti kao blagoslov. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako se to sve događa s razlogom, kako je Bog imao plan za njih i ima plan za nas koji smo ih izgubili. Ali, moram biti posve iskrena i nikad te dvije smrti nisam smatrala blagoslovom.
Zato me posebno zanimala Tea i njena priča. Jako sam htjela pročitati ovu knjigu kako bih bolje saznala kako je ona uspjela ostati tako hrabra i vjerna Bogu do samoga kraja.
Tea je svoju prvu od dvije knjige napisala kao poklon svojim djevojčicama i pokušala je u njoj pokriti dosta tema o kojima je htjela s njima razgovarati u budućnosti, ali znala je da možda za te razgovore vremena neće biti. Nažalost, bila je u pravu i sigurno joj je sad gore jako drago da je napisala ovu knjigu.
„Ono što mi trenutačno daje poticaj je želja da vam ostane moj trag i onda kada mene ne bude. Želim da vam moje riječi prenesu sve ono što vam još želim ispričati i posvjedočiti, a možda za života ne ću stići. Ne želim da vam drugi nenamjerno pogrješno tumače sve što se dogodilo. Morate znati pravu istinu i spoznati izvornost mojih riječi.“
Ono što ovu knjigu čini još posebnijom, osim same činjenice da je Tea kroz teške bolove i muke ostala pozitivna, je to što ona opisuje svoj život prije bolesti iskreno i bez ukrašavanja. Spominje probleme u braku, spominje kušnje u vjeri, udaljavanje od Boga, uživanje u svjetovnim stvarima, a zaboravljanje na ono nebesko. Dakle, prije bolesti, bila je jedna obična žena, majka i supruga koja se suočavala s izazovima s kojima se svi mi ljudi suočavamo na svakodnevnoj razini.
„Razočaranje suprugovim nesnalaženjem u našoj netom proširenoj zajednici i njegovi pokušaji rješavanja našega zahlađenog partnerskog odnosa potpuno su me nokautirali. U meni je prevladala ravnodušnost, osuda, ljutnja i hladnoća. Toliko sam mu zamjerala da nisam mogla prijeći preko toga. Ovaj put nisam mogla naći opravdanja i nisam osjećala potrebu to riješiti.“
Tea u svojoj knjizi s velikom ljubavlju piše i o svojim kćerkama. Normalno je da mama voli svoje kćeri, ali ona baš posebno naglašava koliko cijeni vrijeme provedeno s njima i piše puno o dječjoj mudrosti.
„Možda jesam profesorica po struci, s iskustvom u obrazovnom sustavu, ali vi učite mene. Svaki dan. Kako se iskreno smijati i veseliti, naizgled sitnicama na koje se mi veliki ni ne obaziremo. Jer stalno žurimo i nemamo vremena. Eto, opet je vrijeme ono što nas ograničava.“
„Morate znati da vi niste od ovoga svijeta. Rođene ste i stvorene za nebo. Onaj koji vas je stvorio, stvorio vas je na svoju sliku. A njegova su djela savršena. On vas ljubi i prihvaća takve kakve jeste. Zna da ćete griješiti i da ćete skretati s pravoga puta. Ali svejedno vas nikada ne prestaje ljubiti.“
Osim što u svojoj knjizi autorica dijeli s nama priče o obitelji, vjeri, studiranju, poslu, braku, najviše vremena je posvetila pisanju o bolesti i što je ona njoj dovela. Njena hrabrost, duboka vjera i pouzdanje u Boga u tim teškim trenucima jednostavno su nadljudska i nadahnjujuća. Potiču nas, koji smo vjernici i tjelesno zdravi, da se zapitamo uzimamo li stvari zdravo za gotovo, kakva je naša vjera, živimo li život punim plućima, ali s Bogom.
„Zato sam spremna i ne ozdraviti. A spremna sam se i sutra probuditi potpuno zdrava. Shvaćate li moć onoga koji nas poznaje bolje od nas samih? Zašto mu onda ne predamo svoj život? Ako kažemo da vjerujemo u njega, zašto onda ne vjerujemo njemu? U kojoj god situaciji da jesi, koji god da te teški križ pritišće – ne brini se, bit će dobro.! A mojoj bolesti još jedanput hvala – vratila me k Izvoru.“
Ova knjiga ne mijenja samo živote autoričinih kćeri, ne služi samo kao pisani trag nekoga tko nažalost više nije s nama na ovome svijetu, ova knjiga može promijeniti živote mnogih ljudi. Tei je dana snaga da u tako teškim trenucima piše i živi sa smješkom na licu, popuno predana Bogu. I tu je svo bogatstvo ovog svjedočanstva, ove knjige. Nadam se samo da neće svatko od nas morati biti teško bolestan da bi promijenio neke stvari.
Iako mi je dosta teško bilo čitati ovu knjigu s obzirom na moje iskustvo s rakom u obitelji, neizmjerno sam sretna što sam ju pročitala jer sam uvidjela neke stvari koje često zaboravljam. Nadam se da ćete i vi!