Toplina gnijezda koja daje krila
Izdavač: Harfa
Broj stranica: 238
Ovo nije obična knjiga za samopomoć, puno je dublja od toga i zahtjeva dosta koncentracije i pažnje. Pa tko voli – nek izvoli! 🙂
„Dakle, ne čitaš savjetnik o odgoju, već savjetnik o odnosu, i to savjetnik u odnosu roditelj – dijete.“
Ja sam ju nekako razdvojila u dva dijela. Prvi dio opisuje stavove u ulozi oca ili majke i što to znači pružiti djetetu odgoj bez odgajanja. Također, više se fokusira na rano djetinjstvo.
U drugom dijelu autorice daju primjere i savjete za svakodnevicu u ulozi roditelja i daju primjere nekih tipičnih situacija u životu s djecom. U drugom dijelu prisutan je i dio o tinejdžerima.
U knjizi autorice u svakom poglavlju daju nekoliko primjera koji se odnose na temu o kojoj pišu. To zbližava čitatelja i daje mu veću šansu da se pronađe u toj temi o kojoj se piše. Također, na taj način, čitatelj zna da nije sam u svojim problemima, već da postoje mnogi roditelji koji imaju sličnih poteškoća.
Ono što mi se posebno svidjelo i mislim da donosi najveću korist roditeljima su stranice za razmišljanje koje su uvijek pune pitanja i baš su domišljatog naziva: otoci za refleksiju.
Osnovni pojmovi koje autorice odmah na početku uvode su zapravo tri temeljne psihološke potrebe: potreba za povezanošću, potreba za autonomijom i potreba za vlastitom vrijednošću. S obzirom na to da je svaka dosta detaljno i jasno razrađena u knjizi, čitatelji bi trebali shvatiti da je zadovoljavanjem tih triju osnovnih potreba kod sebe kao roditelja, velika mogućnost da ćete ih uspjeti zadovoljiti i kod svoje djece.
„Povezanost, autonomija i osjećaj vlastite vrijednosti zapravo su građevni elementi naše psihe. Kao što se svaka kuća sastoji od temelja, zidova i krova, ljudska je psiha sastavljena od tih triju temeljnih potreba.“
RAZLIKA IZMEĐU OČEVA I MAJKI:
„Otac tako ponekad ostaje izvan tog procesa. On će se vjerojatno morati više truditi oko toga da zaista svim srcem prihvati dijete.“
Mislim da je velika razlika između očevog i majčinog pristupa prema djetetu. To je nekako i prirodno i kulturološki uvjetovano. Autorice to jako lijepo raščlanjuju. Majke češće grade sigurnu bazu – toplinu, povezanost i emocionalnu sigurnost.
Očevi češće potiču istraživanje, rizik i razvoj samopouzdanja kroz izazove. Jedni stvaraju osjećaj „sigurnog gnijezda“, a drugi pomažu djetetu da se usudi poletjeti. Naravno, to nisu stroge podjele, ali ta dinamika često prirodno postoji.
„Pritom su ustanovili da u svim kulturama postoji tipična podjela uloga: majke tvore temelj povezivanja i maženja, a otac ponajprije služi kao partner za igru i poticanje. On stavlja više izazova pred dijete nego majka te s njima igra i opasnije igre.“
ŽAŠTITNIČKI RODITELJI
„Osim toga, prilagođeni roditelji skloni su štititi svoju djecu s previše zabrinutosti. Tako svojoj djeci ne dopuštaju primjerice da sami odu do prijatelja biciklom jer je to preopasno. Kada dijete neprestano sluša: Budi oprezan – daj da ti mama/tata pomogne…, ono iz toga može izvući poruku: Mi ne vjerujemo da to možeš sam.“
Ovo je bilo i moje iskustvo i tu sam se posebno pronašla. Iako sama nisam majka, znam da je moja mama davala sve od sebe kad nas je odgajala petoro. Ono što mi se često znalo događati je da ona svoju zabrinutost prenese na mene, sličnim primjerima kao što su navedeni i gore.
PROBLEMI U ODNOSU MAJKA-OTAC-DIJETE
„Osvijesti si da je odgajanje djece herkulski zadatak i da je posve normalno da i u partnerstvu dođeš do svojih granica i puno si moraš toga presložiti kada postanete roditelji. Potreba djece da im se roditelji lijepo slažu i da se vole, parove koji se na partnerskoj razini više ne mogu složiti, te se raziđu, stavlja pred posebno težak zadatak.“
SAMOHRANI RODITELJI
„Međutim, gotovo sve samohrane majke i očevi imaju vrlo blizak odnos sa svojom djecom. Ta mala obitelj još se više stisne u svojem gnijezdu, slikovito rečeno. Za dijete je roditelj kod kojega dijete provodi većinu vremena glavna osoba s kojom se povezuje, a time i najvažnija osoba – najsjajnija zvijezda na nebu.“
Kako radim u školi, imam prilike vidjeti puno samohranih majki i vrlo su često takva djeca jako povezana sa svojim majkama, dobro izražavaju emocije i vrlo su empatična.
„Ako smo primjerice od oba roditelja dobivali dovoljno ljubavi i pažnje, onda nam je obično lako tu ljubav prenijeti i na svoju djecu. Ako smo pak imali roditelje (ili jednog od njih) koji nam nisu davali osjećaj da nas bezuvjetno vole, onda se može dogoditi da imamo problema s prihvaćanjem vlastita djeteta takvim kakvo jest. No moguće je da i s dobrim namjerama i u želji da se distanciramo od takvih roditelja upravo gušimo svoju djecu ljubavlju i pažnjom.”
DJETINJSTVO
„Želimo li mi kao roditelji odgajati svoju djecu tako da im damo i potrebnu sigurnost i povezanost i potrebnu slobodu i autonomiju, trebali bismo kao prvo baciti pogled na svoj roditeljski dom i na svoje djetinjstvo.“
Ako si u djetinjstvu kao roditelj imao osjećaj da nisi dovoljno voljen i prihvaćen, danas možeš snažno čeznuti za priznanjem i pažnjom. Zbog toga se možda previše prilagođavaš drugima, nastojiš sve raditi savršeno, a vlastite potrebe i autonomiju stavljaš u drugi plan. Ta potreba za priznanjem može se odražavati i na tvoj odnos s djecom.
„Sve dok svijet gledamo kroz svoje naočale iz djetinjstva, naša je percepcija iskrivljena. Iskrivljenost pritom znači da ne uočavamo detalje, da brišemo dijelove realnosti, ignoriramo informacije ili ih tumačimo tako da uđu u okvir naših naočala.“
NASLOV
„Kada parovi postanu roditelji, žene su prvo čuvarice gnijezda. Dijete raste u majčinu trbuhu i ondje se već navikava na majčin glas, otkucaje njenog srca u njene kretnje. I nakon poroda majke većinom preuzimaju njegu bebe. One bebi pružaju toplinu i pažnju, koje su joj potrebne za preživljavanje. One skrbe za to da još nedovršen mali čovjek dobije sve što mu je potrebno i da mu se ništa ne dogodi.“
Autorice stavljaju i sliku koja detaljno objašnjava naslov, a ja sam ga doživjela ovako:
- Toplina gnijezda (oslonac) znači prisutnost, razumijevanje, slušanje i ispunjavanje emocionalnih potreba.
- Krila (sloboda) znače povjerenje, puštanje, prostor za samostalnost i postavljanje granica.
Dok su djeca mala, više trebaju oslonac i sigurnost. Kako rastu, trebaju sve više slobode. Sreća dolazi iz te mješavine povezanosti i autonomije.
Dakle, dijete može razviti „krila“ (samostalnost, snagu, samopouzdanje) samo ako je prethodno osjetilo toplinu, prihvaćenost i sigurnost doma. Bez gnijezda nema leta.
PORUKA KNJIGE
„Pritom je najvažniji osjećaj vlastite vrijednosti jer ljudi koji žive u ravnoteži imaju dobar osjećaj vlastite vrijednosti. Duboko su u sebi sigurni: u redu sam takav kakav jesam. Takvi ljudi također mogu prihvatiti da su drugi ljudi, dakle i njihova djeca, posve u redu takva kakva jesu. Oni mogu biti bliski, ali i uzeti distancu kada im je potrebna.“
Ako sami sa sobom razjasnimo kakav odnos želimo imati prema bliskosti i slobodi, dakle koliko želimo biti povezani s djetetom, a koliko mu dati prostora, bit ćemo mirniji, fleksibilniji i opušteniji roditelji.
Drugim riječima, kad u sebi posložimo ravnotežu između povezanosti i autonomije, nećemo reagirati iz zbunjenosti, straha ili krivnje, nego svjesno. Tada djeci pristupamo smirenije, bez pretjerane kontrole ili pretjeranog popuštanja.
Osim djetinjstva, samohranih roditelja, bračnim odnosima i njihovom utjecaju na dijete, poruke da trebamo osvijestiti svoje potrebe, uzeti vrijeme za sebe kao roditelji, ova knjiga pregovora i o nasilju, daje jako korisne smjernice za naše smirenje kad smo preplavljeni emocijama ili nas dijete dovede do ludila.
Posebno mi je bilo zanimljivo čitati i o nekim novim pojmovima iz psihologije. Saznala sam da u nama postoje tri dijela ličnosti: dijete sjene, dijete sunca i unutarnja odrasla osoba.
Dijete sjene predstavlja negativna iskustva i uvjerenja iz djetinjstva, dok dijete sunca čini naš pozitivan, snažan i optimističan dio – znatiželju, radost, kreativnost i životnu energiju.
Ono što je posebno označeno odnosi se na unutarnju odraslu osobu („odraslo ja“) – dio nas koji predstavlja logički razum. To je dio koji može mirno i objektivno razmišljati, bez da ga vode emocije. Zahvaljujući tom dijelu možemo trezveno procijeniti situacije, donositi smislene odluke i sagledati sebe iz distance.
„Sva djeca idealiziraju svoje roditelje jer su oni, gledano dječjim očima, veliki, a djeca su mala.“ „Uvjeravamo te: djeca itekako mogu podnijeti postavljanje granica, čak i ako se žestoko bune protiv toga. Dugoročno gledano, djeca u svojem razvoju puno više profitiraju ako im se postavljaju granice.“
