Sraz valova
Izdavač: Naklada Morana
Broj stranica: 320
Radnja romana se odvija u Obalnom Kraljevstvu u kojem živi obitelj Talassian koja se bori s nestankom pitke vode. Dogovara se brak između sina prijestolonasljednika Adriana i princeze Rije Corrientis iz susjednog Kraljevstva Četiriju Rijeka. Trebao je to biti brak koji će spasiti ovu situaciju, no počinju se događati razno razne nedaće gdje magija ispliva na vidjelo. Uz sve to, pratimo ljubavnu priču koja je na neki način zabranjena i opasna, a opet s druge strane prilično moćna.
„Strast i razum rijetko idu ruku pod ruku. Tko bi pri pameti punoj pristao na vihor kaosa što čežnja ga donosi?“
Ovu sam knjigu kupila i krenula čitati iz više razloga. Prvi je bio taj jer se radi o novoj hrvatskoj autorici koja je dosta hvaljena na društvenim mrežama i mislim da bismo naše trebali više podržavati. Drugi je taj jer je knjiga predivna. Naslovnica oduzima dah, a stranice su obojane i prikazuju prekrasan mali lopoč. Toliko su mi se svidjele da sam odustala od lijepljenja papirića u boji koji su inače must have za mene. A treći, ne manje bitan razlog, je taj što inače ne čitam fantasy romane i htjela sam se i u tome okušati. Mogu vam reći da mi je jako drago da jesam. 🙂
„Svako je uspoređivanje suvišno, ljepota nije mjerljiva. Što je lopoč u jezercu naspram palme u pijesku doli krasote u drugačijem obliku?“
Elementi fantastike jesu bitan dio ovog romana i oduševili su me (ne vjerujem da ovo govori osoba koja nije pročitala skoro niti jedan ovakav roman), ali ova priča daje puno više. Daje i ljubavnu priču, snažnu. Kao i svaka dobra ljubavna priča, i ova je zamršena i komplicirana. Likovi su odlično razrađeni i jako simpatični. Ne može vam se ne svidjeti niti jedan od njih.
„U ljudskoj je prirodi lagati si da jednom kad nešto dobijemo, to će nam biti dovoljno. Lažem i ja samom sebi u mraku svojih odaja dok slušam kako se pljusak napokon smirio u kišu koja rominja po prozoru. Lažem si da ne želim još - još čega? Poljubaca? Razgovora? Prilika?“
Oduševljena sam svim citatićima koji su djelo autorice i s kojim započinje svako poglavlje. Još više mi se sviđaju opisi ispod citata. Uglavnom su to citati koji su iz neke knjižnice na dvoru ili iz izgubljenih spisa glavnog lika. To mi je odlična ideja i cool detaljčić. Također mi se svidio način komuniciranja između likova. Ima tu svega, od podbadanja, sarkazma, ljubavi, zadirkivanja…To je nešto što također ovu priču čini zanimljivijom i lijepom za čitanje.
„Zamislite koliko bi svijet bio ljepše mjesto da živima kažemo ono što mrtvima na grobu isplačemo?“
Kao osoba koja inače ne čita fantasy romane – ovo je za mene bio veeeeliki izlazak iz zone ugode i s obzirom na to da nemam puno iskustva s ovakvim romanima, jako sam se iznenadila koliko sam brzo ušla u magični svijet vode o kojem autorica piše. Inače jako volim vodu pa me to odmah privuklo na prvu, ali posebno mi se svidjelo to što je magija povezana s morskom vodom, odnosno nedostatkom pitke vode. Nema čudovišta, vampira i ostalih meni jako čudnih stvari u kojima se nikada dosad nisam našla. Dapače, cijela je atmosfera knjige smirujuća, ugodna i stvarno zadivljujuća.
Osim što dobijete svašta nešto u ovoj knjizi, dobijete i kratku novelu koju skenirate na kraju knjige i koja zapravo predstavlja nastavak priče. I to mi je otkriće! 🙂
Od mene, žene koja ne čita fantastiku – velike preporuke! Mora da to onda stvarno nešto znači ili sam fulala ceo futbal.
