Neobično pametna stvorenja
Izdavač: Sonatina
Broj stranica: 401
Predivna knjiga o inteligenciji hobotnice, patnji jedne majke i mladića koji pokušava otkriti svoj identitet.
Ovo je prva knjiga koju sam pročitala u kojoj je neka životinja osim psa bila pripovjedač. Hobotnica Marcellus nam priča prekrasnu i emotivnu priču o majci koja je izgubila sina i mladiću koji je u potrazi za svojim ocem.
„U onoj mjeri u kojoj mogu komunicirati s ostalim zatočenicima, ti dosadni razgovori rijetko su vrijedni truda. Tupi umovi, rudimentalni živčani sustavi. Imaju što je potrebno za opstanak i možda vješto preživljavaju, ali ni jedno drugo stvorenje u ovom akvariju nema inteligenciju kao što je moja.“
Iako roman na prvi pogled djeluje lagano i simpatično, možda nekima pomalo i smiješno jer radnu prepričava hobotnica, ispod površine nosi mnogo emocija. Govori o tugi koju ljudi nose godinama, o neizgovorenim riječima i potrebi da pripadamo nekome. Upravo zato čitatelj lako razvije duboku povezanost s likovima. To se i meni dogodilo već nakon nekoliko stranica čitanja ove knjige.
Marcellus, hobotnica koja promatra ljude, često djeluje mudrije i osjećajnije od samih ljudi. Upravo kroz njegov pogled roman nježno podsjeća koliko smo svi krhki, koliko skrivamo tugu iza svakodnevnih rutina i koliko nam malo pažnje i razumijevanja može promijeniti život. Ono što me se posebno dojmilo, a vjerujem da će i svakog čitatelja, je povezanost žene s hobotnicom. Njihovi razgovori, njeno spašavanje njega u više navrata, njegovo spašavanje nje na kraju…Doista čudesna priča koju je autorica nevjerojatno vješto ispripovijedala.
„Zašto mi je toliko važno da ona shvati? Nisam posve siguran. Ali moj život primiče se svom kraju, a svom se kraju primiče i njezin boravak u ovom gradu. Ako brzo ne shvate, svima kojih se to tiče, ostat će…rupa. U pravilu volim rupe. Rupa na vrhu mog bazena daje mi slobodu. Ali ne volim rupu u njezinu srcu. Ona nema tri srca kao ja, nego samo jedno. Tovino srce. Učinit ću sve što mogu da joj pomognem ispuniti rupu u njemu.“
Osim glavne junakinje, Tove, savršeno mi je osmišljen lik mladića koji traga za svojim ocem. Njegov lik unosi posebnu toplinu u roman jer pokazuje kako ljudi koji djeluju neorganizirano ili izgubljeno često samo traže svoje mjesto u svijetu. Kroz odnos s drugim likovima Cameron polako sazrijeva, uči se povezivati s ljudima i pronalaziti ono što mu je dugo nedostajalo i što je zapravo tražio: osjećaj doma i prihvaćenosti.
Baš zato ga je lako zavoljeti: nije savršen junak, nego netko tko griješi, luta i pokušava pronaći sebe.
„I more je dobar čuvar tajni. Jednu određenu, s njegova dna, još uvijek nosim sa sobom.“
Neobično pametna stvorenja jedna je od onih knjiga koje ti se polako uvuku pod kožu. Iza priče o hobotnici u malom akvariju skriva se roman o ljudima koji su izgubljeni, usamljeni i puni neizrečenih emocija, ali koji kroz međusobne susrete ponovno pronalaze nadu. Roman me potpuno oduševio i preporučujem ga svima! 🙂
A svakako, preporučujem i film koji je nakon knige samo prekrasno zaokružena priča. Izvrsni glumci, pogotovo Sally Field kao Tova i predobar glas posuđen hobotnici. Atmosfera filma ostala je vrlo slična romanu: nježna, melankolična i utješna u isto vrijeme.
